Danas u poslijepodnevnim satima smo posjetili Nikolu Povlovića koji nam je odlučio pokazati svoje malo remek-djelo. Riječ je o guslama ili kako to Nikola voli reći sviralo moje mladosti.

Nikolina priča je sljedeća:

Rođen je 1. lipnja 1944. u selu Pavlovići koje sada rijetko posjećuje zbog nepristupačnog puta koji je obavijen šumom. Po zanimanju je trgovac i veći dio života je proveo rađeći za svoju obitelj. Danas živi u Trišćanima sa svojom obitelji. Trenutno je u mirovini. Svoje slobodno vrijeme provodi s unucima i radeći poslove primjerene životu na selu.

U svojim mladim danima Nikola je živio u selu Pavlovići gdje nije bilo druge svirke osim one koju samo možeš sam napraviti. Bijaše to razdoblje 1960. godine. Obradu drveta i pravljenje svirala su vidjeli  od svojih djedova i oni su kao djeca  počeli obrađivati drvo i praviti svirala: frulu, tamburicu, gusle...

Nikola je odlučio napraviti gusle s namjerom da pokaže svojim unucima svirku prošlog vremena. Materijal za gusle jest drvo-javor koje se suši pola godine pa se onda obrađuje. Nakon obrade drveta  konstruira se oblik gusli. Žice na guslama su od jareta, strune od konjskog repa i gudalo od liskove grane. Vrh gusli se ukrašava likom neke životinje. Nikola je konstruirao lik jelena.

 

Pjesma:

Gusle moje od drveta suha,
gdje vas nema u je kuća gluha.

Na vam je koža od jareta,
a strunica od kobile vrane
i gudalo  od liskove grane.